недеља, 12. март 2017.

Dragoceni momenat

Naidju na periode momenti inspiracije, kada ruke samo mehanički ispisuju ono što bi srce reklo da ume pričati. Ti momenti nisu toliko česti, koliko su dragoceni. U jednom od takvih naleta emotivne inspiracije nastaju i ovi redovi.     
    
Zapitate li se ponekad koliko ljubavi stane u jedno „izvini“? Deluje kao prazna reč, simbol poslat posredstvom glasa, samo puko pravljenje buke... Deluje lagano, ne košta ništa, a nije ne zauzima ni puno prostora, čitavih šest karaktera. Neverovatno, ali upravo tih šest simbola označavaju ogromnu čovekovu vrlinu da potisne gordost u sebi i prizna sopstvenu nesavršenost. I nije lako, ma koliko jednostavno zvučalo.

Zapitate li se ponekad koliko ljubavi vredi jedan iznenadni zagrljaj i  poljubac u vrat?    Ili usne oslonjene na vaše čelo za dobro jutro? Ili stisak ruke u džepu njegovog kaputa?   Znam, znam, nemate vremena da primetite ove momente u moru krupnih stvari koje vam okupiraju dan. Od posla, obaveza, pretraživanja interneta i virtuelnog druženja na društvenim mrežama nemate vremena da pažnju fokusirate na tako simbolične, male gestove.

Razmišljate li ikada o tome na koji način ljubav govori? Kojim tonom? Kojom frekvencijom? Kojim jezikom? Da li je razumete i onda kada to nije vaš način percipiranja iste ili odbacujete mogućnost različitog od sopstvenog poimanja stvarnosti?

Ne znam za vas, ali ja svoju čujem kad se noću probudim pored njega, vidim u odsjaju mesečine na njegovom licu, osećam u vazduhu koji kruži dok čujem ravnomerne otkucaje njegovog srca. Ta ljubav me čini dovoljno snažnom da zagrlim ceo svet, dovoljno jakom da sanjam velike snove, dovoljno spremnom da te snove oživim i provedem ostatak života sanjajući budna. Tu ljubav nisam ja stvorila, ona je mene učinila onakvom kakva danas jesam, hrabra, borbena i spremna na sve životne izazove, srećna i puna samopouzdanja. Ona mi daje vetar u ledja i veru u snagu volje i srećno sutra. Ona govori tiho i ima boju njegovog glasa. Ona govori univerzalnim jezikom koji prepoznajem čitavim telom...


Zapitajte se koliko ste ovakvih „sitnica“ propustili u poslednje vreme pružajući pažnju manje značajnim stvarima. Izgovorite ljubav i iskreno izvini, ako to osećate. Otvorite svoje srce i um i pre nego što rešenja svojih životnih nedoumica potražite u nekome i nečemu drugom, potražite ljubav u sebi, oslobodite je i krenite za njom. Zaustavite vreme na sekund i analizirajte, naizgled, beznačajne gestove i sitne trenutke, i pre nego što sreću potražite na drugom mestu, osvrnite se oko sebe, možda ste već srećni.